Uzgoj Šitake na piljevini
Izbor i priprema materijala za proizvodnju

Sterilizacija supstrata
Pripremljen materijal potrebno je termički obraditi. Za to postoje dva načina: sterilizacija i pasterizacija. Sterilizacija je sigurniji metod i uglavnom se koristi u većim uzgajalištima, a podrazumeva izlaganje pripremljenog supstrata temperaturi od 121°C u trajanju od 1 do 2 sata, što se vrši u autoklavu pod visokim pritiskom. Ovaj metod podrazumeva prethodno vlaženje supstrata i njegovo pakovanje u specijalne termostabilne kese sa vazdušnim filterima.
Pasterizacija supstrata
Pasterizacija je manje siguran, ali pošto ne zahteva velika ulaganja u specijalnu opremu, mnogo prihvaćeniji metod kod malih uzgajivača. U ovom slučaju piljevina se zajedno sa slamom iseckanom na komade veličine oko 5 cm i drugim komponentama, adekvatno pripremljenim, dobro izmeša na suvo. Stavi u prethodno izolovan sud, prelije vrućom vodom (80°C) , dobro zatvori i ostavi oko 20 sati da dobro upije vodu.
U pripremljenu vodu se može dodati hipermangan i neki od fungicida kako bi se smanjila opasnost od napada patogena. Zatim se voda ispusti i narednih 15 do 20 sati suptsrat se cedi do vlažnosti od 60 % i hladi do temperature ispod 25°C. Od izuzetnog značaja je i obezbediti optimalnu pH vrednost koja se kod šitake kreće od 6 do 6,5, a reguliše se dodavanjem gipsa ili kalcijum karbonata, u zavisnosti od toga da li je reakcija bazna ili kisela.
Ovako pripremljen supstrat se zasejava micelijumom u količini od 5 do 10 % od težine vlažnog supstrata. Veća količina micelijuma obezbeđuje brže prorastanje, a samim tim i manju šansu za kontaminaciju. Pre inokulacije obavezno proveriti kvalitet samog micelijuma. Mora da bude svež, karakteristične boje i mirisa, bez vidljivih tragova plesni. S obzirom da se micelijum čuva na temperaturi od 2-4°C pre upotrebe obavezno ga zagrejati na sobnu temperaturu i razmrviti do veličine zrna sirka. Supstrat dobro izmešati sa micelijumom, pakovati u najlon kese od 4 do 6 kg i zatvoriti čepom od vate.
Inkubacija

Zatim počinje sazrevanje supstrata, što se ogleda u pojavi braonkaste boje i vidljivih izbočina koje predstavljaju začetke budućih gljiva. Ova faza traje od 40 do 120 dana u zavisnosti od soja. Po završetku inkubacije treba se osloboditi zaštitnog omotača, odnosno kese i preneti komposte u prostoriju za fruktifikaciju. U slučaju da komposti nisu akumulirali dovoljno vlage prethodno ih je potrebno potopiti u hladnu vodu, a ukoliko jesu, dovoljno ih je šokirati spuštanjem temperature na 13°-14°C.
Fruktifikacija

Berba

Mere nege između dva talasa berbe

Zatim se komposti potapaju u hladnu vodu na nekoliko sati radi šokiranja, cede i vraćaju nazad u uzgajalište, gde će posle nekoliko dana krenuti novi talas gljiva. Gljive se javljaju u talasima, kojh ima 5-6, ali ekonomski su isplativa prva 3-4. Vremenski razmak između talasa berbi, zavisno od uslova primenjene tehnologije i gajenog soja, najčešće iznosi oko 20 dana. Ukoliko se ispoštuju sve mere tehnologije uzgoja, ukupni prinos plodnih tela, za sve berbe, kreće se od 30-40% od težine hranljivog supstrata.
U skladu sa postojećim mogućnostima na svom gazdinstvu, poštujući osnovne principe uzgoja svaki gljivar stvara uslove koji će mu omogućiti postizanje maksimalnog prinosa visokog kvaliteta.
